Alge Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemos
8 min readPR / Broj 21 / Prosinac / 2009.
Alge Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemos,a alohtone su invazivne vrste, koje svojim nekontroliranim širenjem mogu drastično utjecati na smanjenje biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti Jadranskog mora. Stvarajući gusti pokrov na morskom dnu, tzv. alge ubojice, potiskuju druge pridnene životne zajednice. Rješenja za sada nema, a promjena izgleda morskog dna, nešto je na što ćemo se sigurno morati naviknuti…
Napisao: Petar Prkić
Fotografije: Arhiva Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu
Caulerpa racemosa može razviti gusta naselja
Posljednjih godina i sami smo postali svjedoci evidentnih promjena koje se događaju u Jadranskom moru. Neprestano se povećava broj novopridošlih vrsta riba, a glavni krivac za te učestale migracije je tzv. globalno zatopljenje. Zbog mijenjanja hidrografskih svojstava mora, sve više nam pristižu vrste, čija su prirodna staništa oduvijek bila daleko od Jadrana. Podizanje razine i temperature mora, odškrinulo je vrata mnogim toploljubnim ribama, koje su se vrlo brzo udomaćile i u našim vodama. Posebno su zanimljivi tzv. lesepsijski migranti, pristigli u Mediteran iz Crvenog mora, prokopavanjem glasovitog Sueskog kanala. Među njima, značajno mjesto zauzimaju predatorske vrste, koje svojim načinom života i prehrambenim navikama mogu bitno utjecati na ravnotežu unutar hranidbenog lanca. I dok je uljeza sve više, čini se da je autohtonih vrsta sve manje, i to ne samo zbog pretjeranog izlova ili zagrijavanja mora. Livade morske cvjetnice, Posidonie oceanice, u kojima živi i razvija se veliki broj organizama, prilično su prorijeđene, a razlozi njezinog nestajanja su mnogobrojni. Zagađenje mora kanalizacijskim i otpadnim vodama doslovce zatrpava i guši taj jedinstveni rasadnik podmorskog života. Pri tome se gomilom organskih i anorganskih tvari smanjuje prozirnost mora, a bogatstvo životne zajednice posidonije pretvara se u pravu pustoš. Na nestajanje i propadanje livada morske trave, ništa manje pogubniji nije ni utjecaj intenzivne betonizacije i nasipavanja obale, sidrenja i povlačnih ribarskih mreža, koje iz sedimenta čupaju njezine stabljike. Tu su i štetni utjecaji marikulture, kao i umjetnog uzgoja školjkaša, u blizini travnatih livada. No, čini se da razloga za zabrinutost ima još. Pojava invazivnih algi, Caulerpe racemose i Caulerpe taxifolie, predstavlja veliku opasnost za biološku, ekološku i krajobraznu raznolikost Jadranskog mora. Radi se organizmima koji u Jadranskom moru nemaju prirodnog neprijatelja, pa se mogu nekontrolirano širiti. Pri tome stvaraju gusti pokrov na morskom dnu, koji potiskuje druge pridnene životne zajednice. Invazivne alge rastu na svim tipovima morskog dna, a gusta naselja razvijaju sve do 30-40 metara dubine. Na nekim lokacijam mogu se pronaći i na dubinama većim od 60 metara.
Bijeg iz akvarija
Mnogi će se zasigurno zapitati kako su ovi strani organizmi dospjeli u Sredozemno more, a potom i u Jadran. Tek nakon višegodišnjeg genetičkog istraživanja, ustvrdilo se da su obje alge porijeklom iz Australije. Pretpostavka da dolaze isključivo iz tropskih predjela, pokazala se krivom. Upravo ta evolucijska prilagodba u umjereno toplim morima Australije, dala im je sposobnost da se bez poteškoća šire Sredozemnim morem, čak i pri nižim zimskim temperaturama. Caulerpa taxifolia prvi put je primjećena 1984. godine, ispred Oceanografskog muzeja u Monaku, a smatra se da je slučajno ispuštena iz njihovih tropskih akvarija prilikom čišćenja. Što se tiče Caulerpe racemose, znanstvenicima nije poznato kako je dospjela u Sredozemno more. Postoji tek potvrđen nalaz, pronađen u akvatoriju Libije, koji datira iz 1990. godine.
Caulerpa racemosa
Invanzivni utjecaj
Prema riječima dr. sc. Ante Žuljevića, znanstvenog suradnika Laboratorija za bentos pri Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, u livadama kaulerpi ima života. Dolaskom na pjeskovito dno, koje ima malu biološku raznolikost, kaulerpe privlače veliki broj organizama, koji u njihovim naseljima žive, čime se povećava biološka raznolikost. Napadnu li alge stjenovito dno, događa se suprotno. Autohtone alge u kojima stanište pronalaze brojni beskralježnjaci i ribe, bivaju potisnute, čime se drastično smanjuje biološka i krajobrazna raznolikost. Jednostavno rečeno, dolaskom kaulerpi, biološka raznolikost pjeskovitog, stjenovitog i muljevitog dna se izjednačava, što znači da u njima žive istovrsni organizm, a to nikako nije dobro. Zanimljivo je da se u zdravim i gustim naseljima posidonije, koja se smatraju područjem najveće biološke raznolikosti, niti jedna invazivna alga ne može dobro razviti. Međutim, ukoliko su ta naselja oštećena, kaulerpe prerastaju posidoniju i doslovce ju guše. Rezultat je potiskivanje iznimno velikog broja organizama, kojima je tu prirodno stanište.
Nezaustavljivo širenje
Glavni razlog iznimno dobre uspješnosti širenja Sredozemnim morem, sposobnost je opstanka u morima sa prilično velikim rasponom temperatura. Dodatna pogodnost je i mogućnost rasta na svim tipovima morskog dna. Kaulerpe se podjednako dobro razvijaju u čistom, ali i u veoma zagađenom moru. Caulerpa taxifolia se razmnožava isključivo nespolno, fragmentiranjem. Svaki djelić alge može se u kratkom roku regenerirati u novu algu. Tijekom ljeta, ti su procesi znatno brži nego zimi. Valja napomenuti da je njeno širenje na velike udaljenosti isključivo posljedica prijenosa alge na sidrima i mrežama. Naime, ova alga u uvjetima povećane vlažnosti, kao npr. u izvađenim mrežama ili u brodskim spremištima sidrenih lančanika, može preživjeti i desetak dana, što je dovoljno vremena da jedan nautički brod prijeđe veliki dio Sredozemnog mora. Valja naglasiti da mreže, s obzirom da se vade i polažu na manjim udaljenostima, ipak nisu toliko značajan mehanizam širenja Sredozemljem, kao što je to slučaj kod brodskih sidara. Vrsta Caulerpa racemosa prvenstveno se širi morskim strujama, što joj omogućava rasprostiranje na velike udaljenosti. Zajednička karakteristika obiju invanzivnih vrsta je brz rast, koji se odvija samo tijekom ljeta. Brzi rast od čak 2 cm dnevno i grananje, omogućavaju brzo obnavljanje fragmenata i povećanje gustoće naselja kaulerpi .
Karta rasprostranjenosti alge Caulerpa racemosa u Jadranu na kraju 2008. godine. Caulerpa racemosa je prvi put zamijećena u podmorju Paklenih otoka 2000. godine, a do danas je pronađena na više od osamdeset lokaliteta. Većina se nalazi između Cavtata i Šolte. Manji broj nalaza je u Kornatima, oko Šibenika i u Zadru, te između Vrsara i Umaga. Na području arhipelaga, koji se proteže od Zadra do Vrsara, ove je godine primijećena i na otoku Cresu.
Obrambeni sustav
Caulerpa taxifolia
Sve bi bilo mnogo lakše kada bi u Sredozemnom moru postojao oganizam koji bi se uspješno hranio opasnim algama i tako spriječavao njihovo širenje. No, od biljojednih organizama, poput hridinskog ježinca i ribe salpe, Caulerpa taxifolia se brani proizvodnjom toksičnih tvari, koje im služe kao efikasan obrambeni sustav. Zimi je razina otrovnih tvari nešto niža, pa je hranjenje djelomično moguće. Kod vrste Caulerpa racemosa, razina toksina je niža pa se hridinski ježinac njome dobro hrani i tijekom ljeta. Nažalost, utjecaj ježinca je samo lokalan, prvenstveno zbog njegove niske brojnosti i načina života u plićim vodama. U Sredozemnom moru postoje dvije vrste puževa koji su evolucijski prilagođeni hranjenju isključivo kaulerpama. Obzirom da su kaulerpe jednostanični organizmi, puževi se hrane isisavanjem njihovih gigantskih citoplazmi. Problem kod spomenutih puževa je njihov biološki ciklus, u kojemu imaju planktonski stadij, tijekom kojega ih more raznosi daleko od mjesta gdje su se izlegli. To je glavni razlog što ovi puževi rijetko razvijaju guste populacije na jednom mjestu, koje bi imale značajnijeg utjecaja na naselja kaulerpi.
Problematično uklanjanje
Da je potpuno uklanjanje invazivnih organizama iz morskog ekosustava zahtjevan proces, najbolje govori činjenica kako su u svijetu poznata samo tri slučaja. Čini se da su sve primijenjivane metode bile lokalnog učinka, uz velike troškove. Pokazalo se da je naselje Caulerpe taxifolie moguće ukloniti, samo ukoliko ono nije veće od jednog hektara. Najbolje rezultate u takvim akcijama, barem kada je riječ o području Sredozemnog mora, pokazala je upravo Hrvatska. U Malinskoj je pomoću metode isisavanja, s tzv. mamut-sisaljkama, uklonjena velika površina napadnuta algama.
Što učiniti ako ih primjetite
Iako ih možete dirati, bez ikakvih opasnosti po zdravlje, svako sakupljanje, prenošenje ili iskorjenjivanje kaulerpi, preporučljivo je obavljati samo uz ovlaštenje nadležnih organa i prisutnost stručnog osoblja. Većina aktivnosti uklanjanja invazivnih algi, provođene su isključivo pod stručnim vodstvom znanstvenika Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Imajte na umu da se uslijed bilo kakvog rukovanja algama, povećava opasnost njihovog širenja, a time se i otežava nadzor napadnutog područja. Dokazano je da komadić alge Caulerpa taxifolia može preživjeti više od tjedan dana bez vode, na toplom i vlažnom mjestu. Do danas su više od 90% poznatih područja s kaulerpom dojavili ronioci, nautičari i ribari. Upravo zbog toga, nautičari moraju češće pregledvati sidra i lance kada napuštaju sidrišta. Za ribare to znači provjeru mreža i koča, a za ronioce, pregled torbi i opreme prije svakog ronjenja. Ukoliko slučajno otkinete dio algi, ne bacajte ga natrag u more, jer ćete na taj način omogućiti njezino rasprostranjenje na dotad nezahvaćene lokacije. Ako su vam poznata područja na kojima se pojavila alga Caulerpa taxifolia ili Caulerpa racemosa, obavijest je najbolje proslijediti u Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu ili Institut Ruđer Bošković – Centar za istraživanje mora u Rovinju.
Crna folija
Na kamenitom dnu ta metoda nije pokazala dobe rezultate, jer veći dio algi ostaje pričvršćen za morsko dno. U tom slučaju alge se prekrivaju crnim folijama koje sprječavaju fotosintezu. Na taj način alge kroz nekoliko mjeseci ugibaju. Nedostatak ove metode je primjena u područjima jačeg valovanja, intenzivnog sidrenja i uporabe ribolovnih alata, koji mogu skinuti folije. Za manje površine od nekoliko kvadrata, moguće je i fizičko uklanjanje uz pomoć dlijeta i čekića, kako bi se iz kamena uklonili korjenčići. Kod uklanjanja alge Caulerpe racemose, situacija je znatno složenija. Ova alga pod folijom može preživjeti i do dvije godine. Njezino uklanjanje treba se provoditi samo na područjima visoke biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti, poput Velikog jezera u Nacionalnom parku Mljet.
Invazivne alge lako će prerasti spužvu
Neizvjesna budućnost
Znanstvenici godinama upozoravaju da su invazivne alge među najvećim ekološkim problemima u Hrvatskoj. O tome što nam nosi budućnost za sada je teško reći. Dr.sc. Ante Žuljević, znanstveni suradnik Laboratorija za bentos pri Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, ponudio je nekoliko različitih scenarija.
Još uvijek se nadamo da će znanost iznjedriti globalno rješenje, koje će se moći primijeniti na obje invazvne alge i djelovati na velikim površinama. Za to vrijeme, kaulerpe bi mogle postati dominantni organizmi na priobalnom morskom dnu. No, uvijek postoji i mogućnost da se iz nepoznatih razloga invazivne alge same povuku. Tko zna, možda će znanstvenici uspjeti pronaći rješenje primjenom tzv. biološke kontrole. Radi se o uvođenju stranog biljojednog organizma koji bi se uspješno hranio invanzivnim algama. Takav bi se organizam u prilivu novih vrsta u Sredozemno mor,e sa vremenom mogao i sam pojaviti. Za sada, ipak možemo očekivati da će se invanzivne alge i dalje širiti našim morem, a to će za rezultat imati temeljitu promjenu izgleda morskog dna, na koju ćemo se morati naviknuti.
Karta rasprostranjenosti alge Caulerpa taxifolia u Starogradskom zaljevu, na kraju 2008. godine. Prvi put pronađena je 1994. godine. Iste godine potvrđen je i nalaz u Malinskoj na Krku, a 1996. godine ponađena je i u Barbatskom kanalu, kod Raba. Na zadnje dvije spomenute lokacije, nalazišta su dijelom uništena uklanjanjem, a potom su algu do kraja uništile niske zimske temperature mora.
